Zdravko Kordić
Rođen 29. rujna 1955. u Tihaljini
"Upravo zbog onih koji nemaju nade, nada nam je dana."
"Sudbino ništa te ne spasava od padanja u ništa."
Rođen 29. rujna 1955. u Tihaljini
"Upravo zbog onih koji nemaju nade, nada nam je dana."
"Sudbino ništa te ne spasava od padanja u ništa."
Sve što si glasom, okom, prstima dodirnuo
Svojim si snom i svojim smijehom smirivao:
Majčino lice, očev glas, uzdah
Odgonio si noć, tugu, strah.
Sve što si taknuo igračke, zemlju, kuću, lica
Preobrazio si nadom, bio smijeh, krijesnica.
Bio si mir, ratnik, sada cvijet u krošnji lipe
U kojoj plače nebo, s koje suze sipe.
Za te zri grozd u Tihaljini, miriše cmilje,
Ljiljan tuguje bijeli i gorko plače gorko bilje.
Bio si čežnja, svanuće, tren, zvijezda što spava
Snom ljubljenih u korijenu trava.
Zdravko Kordić rođen je 29. rujna 1955. godine u Tihaljini (Hercegovina). Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Ljubuškom. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Mostaru s tezom "Pojavno i metafizičko u poeziji A.B. Šimića (Od Brijega do zvijezda)". Disertacija je obranjena 15. siječnja 2013. godine.
Bio je utemeljitelj i predsjednik Matice hrvatske u Mostaru (1996.-1998.), jedan od obnovitelja HKD "Napredak" u Mostaru (1990.) te predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne (1997.-2005.). Član je Društva hrvatskih književnika (Zagreb), Hrvatskog filozofskog društva i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Mostar - BiH).
Radio je kao prosvjetni djelatnik, savjetnik u Zavodu za školstvo te kao stručni suradnik za prosvjetu i kulturu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
"Prva knjiga pjesama Zdravka Kordića Svjetlost snovidjela prinova je onom toku naše suvremene poezije u kojoj se pokušava pronaći puna sinteza intimno-lirskog doživljaja svijeta i refleksivne opservacije o temeljnim pitanjima egzistencije i smisla pjevanja. Čitava zbirka ispjevana je u povišenoj atmosferi lirske egzaltacije, patosom besprizivnog predavanja magiji stavaralačkog smisla pjesme i to ne u vidu lično-ispovijednog lirizma, nego povjerenja u demijuršku snagu Riječi, njen mistički korijen i smisao."
"Iz recenzije Ova zbirka svjedoči o znatnom i nezanemarljivo zrelom naporu da se vlastiti pjesnički profil pronađe u sintezi budnoga uma i lirskih snohvatica - sintezi koja uvijek iznova strasno zaokuplja izvorno nadahnute duhove i čije mogućnosti uvijek nanovo ostaju nedosegnute... U tom naporu Kordić pokazuje, osim vlastitosti nadahnuća i nepatvorenog tragičnog osjećaja, visok stupanj pjesničke kulture i opće erudicije. Uz pojmovni i misaoni repertoar antičkog svijeta i tradicije europske filozofije, u ovim stihovima prepoznaje se, u trenucima, i boja ujevićevske pjesničke sintakse, i ezoterični titraj rilkeovske eksklamacije, i nabijenost šimićevske elipse... No, ono što učvršćuje uvjerenje u izvornost Kordićeva stiha jest to što su svi ovi elementi u njegovoj poeziji vrlo rijetko lektira, utjecaj, slijeđenje, a najčešće su izraz zrele i samosvojne pjesničke transpozicije"
"U prvoj svojoj pjesničkoj zbirci (Svjetlost snovidjela) Zdravko Kordić je manifestirao izrazitu sklonost k filozofijski zasnovanom izricanju, što je bilo vidljivo koliko po eksplicitnim referencama, toliko i po karakterističnoj pjesničkoj sintaksi. U zbirci Plavet i pretkazanje vidljiv je pomak od ovog koncepta k prodoru u neposredno poetsko formuliranje i artikuliranje emocionalnih iskustava i misaonih zapitanosti. No, treba reći da se osnovni fon i tonalitet Kordićeva pjevanja bitno ne mijenja: naglašena in-trospektivnost, inspiriranost dilematičnim stanjima, pjesničko ispitivanje noći mikrokozmosa s notom tragičnog patosa u artikuliranju stiha - osobine su koje ovog pjesnika čine prepoznatljivim od prve njegove knjige. Valja, svakako, apostrofirati i vidnu Kordićevu kultiviranost; dvosmjernu: i u smislu izričaja i u smislu očite pjesničke i filozofske erudicije koja se razaznaje kontekstualno."
"... Iako je zbirka Plavet i pretkazanje podijeljena na nekoliko ciklusa, i uz to, s pridodatom uvodnom pjesmom, rukopis nije ni tematski, ni prozodijski unutarnje razlomljen, iako se samo ritmička struktura pjesama i njihov stihoyni grafizam /geometri-zam/ ponegdje različito lirski modeliraju. Jedinstvo je postignuto dosljedno provedenim doživljajnim tonalitetom, onom glazbom noćne tmine /Kordić/ koja izbija iz svake pjesme kao duhovno otkrivalačka. Ona je, paradoksalno, utoliko naglašenija ukoliko je riječ više oku no uhu bliska /Kordić/. Zdravko Kordić je pjesnik istančanog čula za dohvatanje one granice na kojoj se jedine Biće i Nebiće, gdje se tek u slutnji obznanjuju obrisi onog iskustva koje u bukvalnom smislu možemo imenovati kao primordijalno perceptivno iskustvo."
Pregled objavljenih zbirki pjesama
I. - IX. (Zagreb, 2022.)
Komplet sabranih djela od I. do IX. sveska.
Umjetničke Grafike
